Radnice čitaju Radničke vijesti

Danas je prekinut osmodnevni štrajk preostalog radništva Croatia Airlinesa. Radnice kabinskog osoblja koje su se pokušavale izboriti za elementarna radnička prava kao što je sigurnost radnog mjesta, pravo na štrajk, bolovanje i plaću danas su bile primorane iz njega izaći. Šanse da uspiju u svojim zahtjevima su se drastično smanjile izlaskom dijela radnika iz štrajka čime je uprava taktički odigrala na kartu lomljena radničkog otpora kao što smo već imali priliku gledati u mnogim radničkim borbama. Politika restrukturiranja kojom se radnike okrivljuje za nelikvidno poslovanje provjereni je obrazac koji prethodi privatizaciji što je vrlo izgledna situacija i za ovu tvrtku. Nastavi čitati →

Traje četvrti dan štrajka kabinskog osoblja Croatia Airlinesa. Razlog radničkog nezadovoljstva je sustavno nastojanje uprave i vlade da ukinu prava iz kolektivnog ugovora – kako bi kompaniju što lakše prodali. Plan privatizacije provodi se pod naredbom Bruxellesa prema kojem se od aviokompanije nastoji napraviti jeftina tvrtka s niskim plaćama, bez organiziranog rada i radničkih prava, sve po mjeri budućeg vlasnika, vjerojatno neke od zapadnoeuropskih aviokompanija koje bi rado preuzele linije i imovinu, samo bez radnika s pravima. Nastavi čitati →

Sindikati su napokon na Dan rada pozvali na zajednički prosvjed na koji nisu pozvani samo sindikalni povjerenici, nego i “građanstvo” zbog čega je ovogodišnji Prvi maj proglašen za prijelomni. Zahtjevi koje su sklepali sindikati uglavnom ne odgovaraju na probleme koji muče radnike. Oni istodobno kritiziraju mjere štednje, ali i ponavljaju iste fraze kojima se opravdavaju te mjere štednje. Jedna prvomajska šetnja sa nejasnim zahtjevima sigurno neće promijeniti političku i ekonomsku stvarnost, ali sutra radnička klasa mora izaći na ulice. Ne zato što je ovaj Prvi maj “poseban” ili “prijeloman”, nego zato što je u kapitalizmu svaki dan – dan borbe za očuvanje radničkih prava i radničku i demokratsku alternativu sistemu. Sutra je Prvi maj – svi na ulice!

Kada su prije četvrt stoljeća padali “berlinski zidovi”, kraj realsocijalističkih režima bio je povod za masovnu euforiju. Kako je izgledalo, trebalo se samo na brzinu otarasiti jednog propalog sistema i za godinu-dvije, Hrvatska će postati nova Švicarska, a Bugarska nova Nizozemska. Dok su istočni Europljani s entuzijazmom i nestrpljenjem očekivali nastupanje općeg blagostanja, šefovi zapadnoeuropskih vlada pripremali su recepte za “spašavanje” napaćenih istočnih susjeda. Ti recepti, koji su istovjetni onima koje je SAD propisivao svojim latinoameričkim podložnicima, predviđali su prije svega masovno angažiranje zapadnog kapitala u preuzimanju upravljanjem ekonomskim resursima Istoka. Ambiciozni naziv za taj program bila je tranzicija. Nastavi čitati →