Palestina: Nepravda se ne može zauvijek ignorirati

Prije par dana, objavljeno je kako je Donald Trump prekinuo američko financiranje UN-ove agencije za palestinske izbjeglice. Preko te agencije proteklih sedamdeset godina su se milijuni Palestinaca školovali, liječili ili imali krov nad glavom. To su ljudi (trenutno njih više od pet milijuna) koji su istjerani iz svojih domova 1948. godine prilikom osnivanja Države Izrael ili 1967. nakon izraelske okupacije Zapadne Obale i Gaze. Nastavi čitati

Kerestinec: Slava palim drugovima

O razmjerima terora koji je u Kraljevini Jugoslaviji bio uperen protiv boraca za demokraciju najbolje svjedoče zatvorske ćelije pune političkih zatvorenika, prije svega komunista. U jednoj od zatvorskih ustanova, logoru Kerestinec nedaleko Zagreba, bilo je zatočeno više od stotinu partijskih aktivista koji su se u vremenu diktature borili za prava radnog naroda i protiv eksploatacije gradskog i seoskog proletarijata. Među njima bilo je radnika, učitelja, književnika, novinara itd… Uoči nacističke okupacije i uspostave fašističkog režima tzv. Nezavisne države Hrvatske, političke elite nisu željele ukinuti logor i pustiti političke zatvorenike. Nastavi čitati

Masakr nad pravdom

Prosvjedima organiziranim pod nazivom “Veliki marš povratka”, palestinski narod obilježava 70 godina Nakbe, kako nazivaju etničko čišćenje i genocid nad Palestincima prilikom osnivanja države Izrael 15.5.1948. Ali ti mirni prosvjedi jučer su po tko zna koji put završili izraelskim masakrom palestinskih civila, pri čemu je ubijeno barem 58 nenaoružanih ljudi, dok su stotine ranjene. Nastavi čitati

Dan rada u Zagrebu

Iza nas je još jedan Prvi maj, praznik na koji se cijeli državni vrh i oporba sjete radnika te ih pokušavaju udobrovoljiti obećanjima, čestitkama, karanfilima i fažolima. Kao i skoro svake godine, Praznik rada u Zagrebu obilježen je prosvjednom povorkom u organizaciji sindikalnih središnjica. Ujedinjeni pod parolom “Za reforme za ljude” osmislili su svoj popis želja: pravedne plaće i bolje uvjete rada, dostojanstvenu starost, kvalitetno obrazovanje, efikasan javni zdravstveni sustav dostupan svima, učinkovito pravosuđe i javna upravu te promjenu odnosa prema Europskoj uniji i unutar nje. Nastavi čitati

Distopija kapitalizma i patrijarhata

Mediji su puni komentatora koji nas nagovaraju da uvedemo “pravi kapitalizam”. Oni tvrde da imamo previše socijalne zaštite i “socijalističkog mentaliteta” koji nam ne daju da idemo naprijed. Kao primjer uzornog sustava nekad navode Južnu Koreju, u kojoj su svi problemi tobože riješeni. Ali ta zemlja nije raj na zemlji: tehnološki razvoj tamo nije donio blagostanje za sve, nego posebnu eksploataciju i potlačivanje žena koje inače prati svaki kapitalizam u svakoj zemlji.

Južna Koreja, jedna od tehnički najnaprednijih zemalja današnjice, krasan je primjer razvijene kapitalističke zemlje. Eksploatacija tijekom japanskog kolonijalizma te podjela teritorija nakon Korejskog rata, stavili su Južnu Koreju među najsiromašnije zemlje svijeta, no ona se u samo šezdesetak godina, ojačavši vlastitu industriju i gospodarstvo, uspjela razviti u “azijskog tigra”. Južna Koreja se diči svojom naprednom ekonomijom i tehnologijom, otvorenošću slobodnom tržištu i inovacijama, liberalno-demokratskim političkim sustavom s visokim stupnjem osobnih sloboda. U stvarnosti, situacija je sasvim oprečna. Razvoj ove zemlje ima sva obilježja smrdljivog feudalizma i robovlasništva, a dobro ukorijenjen patrijarhat potpomognut tradicijom konfucijanizma koji je izuzetno rigorozan prema ženama, pokazao se kao plodno tlo za surovo izrabljivanje. Nastavi čitati

Afrin = Srebrenica, Erdogan = Mladić

“AKP (Erdoganova stranka) ubojice”. Grafit u Zagrebu.

Prije 23 godine, pred kraj jednog rata na Balkanu, lokalni koljači izveli su najveći masakr na ovim prostorima u nekoliko desetljeća – genocid u Srebrenici. Upravo sada, pred kraj jednog rata na Bliskom istoku, drugi koljači izvode istu stvar nad kurdskim narodom u Afrinu. U oba slučaja, “međunarodna zajednica” šuti kao zalivena. Zvjerski zločini opet su ostali u sjedi ciničnih igara velikih sila, kojima su genocidi sporedne stvari, a narodi figure na šahovskoj ploči. O genocidu nad Kurdima u Afrinu, pod rukom najvećeg krvnika turskog, kurdskog i mnogih drugih naroda, diktatoru Erdoganu, nema tko pričati. Osim slobodoljubivih naroda svijeta. Erdoganov duhovni brat Mladić na kraju je zbog igre velikih sila završio na sudu. Ali krvniku Erdoganu nikad neće suditi imperijalisti. Njemu mogu suditi samo slobodni narodi. Erdogan će se ugušiti u krvi nevinih koju je prolio!

Noćni marš 2018.: za snažniju, hrabriju i oštriju borbu

Sinoć smo se pridružili osmomartovskom zagrebačkom Noćnom maršu koji je ove godine bio najmasovniji do sada. Brojnost okupljenih ljudi pokazuje da žene u Hrvatskoj imaju zbog čega negodovati, ali i da raste svijest o potrebi za osnaživanjem žena. Međutim, Noćni marš odavao je dojam da se mladi ženski kolektivi koji su sudjelovali u pripremi marša, nisu baš najbolje snašli u svojoj ulozi, možda nesvjesni vlastitog značaj i snage, dijelom nedostatkom iskustva, ali dijelom i nerazumijevanjem stvarnih problema žena u Hrvatskoj. Umjesto borbenog marširanja i snažnog skandiranja, dobili smo šetnju uz fućkaljke, a umjesto oštrih i jasnih, konkretnih zahtjeva, nabrajanje zamjerki Saboru, premijeru, ministrima. Ipak, svakako treba pohvaliti angažman mladih žena koje su podižući svijest o problematici ženskog pitanja, uspjele okupiti zavidan broj ljudi, ali isto tako treba upozoriti da zazivanje ostavke premijera ili ministra, donošenje bilo kakvih zakona i mjera, ratificiranje bilo kakve konvencije neće riješiti problem žena, ili bar ne većine žena. Takvim pristupom ženske grupe u Hrvatskoj odaju dojam nezainteresiranosti za razumijevanje i rješavanje uzroka problema, i jedino rješenje koje nude je traženje pomoći od vladajućih. No, abortus i nasilje u obitelji nisu samostalni problemi, oni su simptomi, a tretiranje simptoma neće otkloniti uzrok. Isto tako, oni na vlasti neće raditi u interesu najšireg sloja žena i sve mjere koje donesu, ići će samo na njihovu štetu dok će ih licemjerno prikazivati kao veliki poklon i dostignuće žena i tako svima mazati oči. Kapitalistička, patrijarhalna država može donijeti zakon prema kojem će kazneno goniti obiteljske nasilnike, no to neće ukloniti nasilje, može omogućiti abortuse, alo to neće riješiti slučajeve neželjene trudnoće. Ni jedna od ovih mjera neće ojačati položaj žena jer one idu na ruku samo ionako već privilegiranom sloju žena. Ženske grupe u Hrvatskoj moraju se obraćati siromašnim ženama, ženama radnicama, a ženska borba mora ujedno biti i borba protiv ovog sistema. Stoga pozdravljamo drugarice i čestitamo im na njihovoj dosadašnjoj borbi te ih potičemo na još snažniju, hrabriju i oštriju.