Rame uz rame protiv fašizma: Taksim je posvuda, posvuda je pobuna

TaksimIstanbulska policija je 28.-31. svibnja brutalno rastjerala grupu ekoloških aktivista koji su prosvjedovali protiv izgradnje šoping centra na mjestu parka na trgu Taksim. Korištenje suzavca i palica protiv prosvjednika u zemlji u kojoj još vrijede mnogi zakoni doneseni za vrijeme vojne hunte više je pravilo nego iznimka. Ipak, baš je represija u Gezi parku izazvala masovnu mobilizaciju koja se u nekoliko sati pretvorila u golemi pokret koji je na ulice ne samo Istanbula, nego i brojnih drugih gradova izveo desetke tisuća ljudi. Golema pažnja koja je poklonjena prosvjedima u međunarodnim medijima služila je kao dodatni poticaj razvoju prosvjeda. Nastavi čitati “Rame uz rame protiv fašizma: Taksim je posvuda, posvuda je pobuna”

Biramo bojkot

IzboriOvogodišnji lokalni izbori prolaze u atmosferi zaoštrenih političkih polemika između liberalnih stranaka na vlasti i konzervativnih u opoziciji. Padaju teške optužbe za nacionalnu izdaju s jedne i srednjovjekovno nazadnjaštvo s druge strane, potpisuju se peticije, postavljaju “provokativni” plakati, dižu se spomenici, obećavaju preimenovanja ulica i trgova. Ironija ovih “kulturnih ratova” je to što su oni tim besmisleniji što su oštriji. Skupljanje potpisa za referendum o tome da se “brak definira kao zajednica muškarca i žene” izaziva velike napetosti, sporadične konflikte na ulici, masovnu mobilizaciju. Javne ličnosti i obični vjernici guraju se u redovima tko će se prije i glasnije izjasniti protiv “pederske vlade”. Nastavi čitati “Biramo bojkot”

Ne radi se o ćirilici

Putovanje na prosvjed protiv ćirilice unajmljenim vlakomUvođenje ćirilice u Vukovaru dio je stare zakonske odredbe koja je bila uvjet za početak procesa pridruživanja Hrvatske EU. Ta odredba predviđala je da manjine imaju pravo na svoj jezik na područjima na kojima čine više od trećine stanovništva. Naravno, već tada je svima bilo jasno da se ta odredba može odnositi samo na Srbe (pošto je Istra dvojezična otprije). Doista, samo je eurobirokratskim moronima moglo pasti na pamet da se prava Srba u Hrvatskoj ostvaruju kroz jezičnu posebnost, jer su Srbi i Hrvati u Vukovaru (ili Kninu) uvijek pričali i pisali isto. Takva “zaštita manjinskih prava” više liči na apartheid nego na progresivnu nacionalnu politiku i nastoji Srbima dati “njihov jezik”, “njihove” buržuje, “njihove” političare i “njihove” popove – da bi imali tu privilegiju da ih varaju i iskorištavaju Srbi, umjesto Hrvata. Nastavi čitati “Ne radi se o ćirilici”

Narodne antikrizne mjere u pet točaka

5 točakaOd početka svjetske ekonomske krize, standard radničke klase u Hrvatskoj znatno je pao. Rastuća nezaposlenost uz istovremene rastuće cijene roba i rastuće rate kredita vodi veliku većinu stanovništva u situaciju siromaštva koja prijeti socijalnom katastrofom. Takva situacija, kao ni sama kriza, nije posljedica neke neizbježne prirodne nepogode na koju nemamo utjecaja, nego prije svega ekonomske politike koja se provodi i dalje – takozvanih “mjera štednje”. Vladajuće klase namjerno lažno uspoređuju vođenje ekonomske politike jedne zemlje s osobnim budžetom pojedinca. Žele nas uvjeriti kako smo svi “malo previše trošili”, pa sad moramo “malo prištedjeti”. Ali mjere štednje zapravo uopće nisu štednja, nego su daljnje agresivno preusmjeravanje javnih sredstava u privatne džepove kako bi se “pomoglo poslodavcima” i tobože spasila ekonomija. Nastavi čitati “Narodne antikrizne mjere u pet točaka”

Medijski terorizam

EPHNedavne “eksplozije” u Zagrebu napravile su neznatnu materijalnu štetu, ali su na nesreću posredno ostavile puno dublji trag. Iako same eksplozije očito nisu predstavljale nikakav opasan teroristički incident, teroru smo ipak bili dnevno izloženi. U medijskoj panici koja je slijedila, interpretacije događaja, pa čak i osnovne informacije bile su ne samo tendenciozne nego i namjerno lažne. Tako su Zagrepčani navodno bili uvjereni kako je Zagreb postao sličan Iraku, a u noći druge eksplozije detonacije “su odjekivale zapadnim dijelom grada”, “specijalne jedinice su češljale teren”, a Zagreb je živio svojih “72 sata terora”. Svaka prometna nesreća i zaboravljena plastična vrećica na ulici postala je za dlaku izbjegnut teroristički masakr. Nastavi čitati “Medijski terorizam”