Ne glasaj, bori se!

Jedan od najpopularnijih političara suvremene Hrvatske povijesti, čovjek koji je u dva mandata suvereno dobivao potporu glasača na izborima, danas sjedi u zatvoru kao zloglasni lopov koji je svoju vlast koristio za besramno osobno bogaćenje. Njegova nasljednica i najbliža suradnica već više od godinu dana vlada iako je podržava manje od 20% stanovništva. Oboje su cijelo vrijeme svoje vladavine sustavno kršili ono što su obećavali i donosili odluke koje su u jasnoj suprotnosti sa željama i interesima većine stanovništva. Takva situacija nije posljedica rupa u sustavu, ni naprosto loših političara, nego logična posljedica sustava parlamentarizma kao takvog.

Parlamentarizam je sustav u kojem narod tobože sam slobodno bira one koje će odlučivati umjesto njega. Ali ono što se u njemu sustavno prešućuje je da nemaju svi jednaku šansu da biraju i budu birani. U društvu tobože jednakih "građana" neki imaju milijune potrebne za plaćanje kampanja i vlasništvo nad medijima, utjecaj na školske programe i moć da utjeću na doživljaj svijeta u kojem živimo. Samo izravni troškovi "kampanja" najvećih stranaka za plaćanje reklama, aktivista i stručnjaka koji se bave najboljim načinima da birače uvjere u laž, broje se u stotinama milijuna kuna. Pri tome se uopće ne računa način na koji sustav koristi državne aparate da nas uvjeri kako je sudjelovanje na takvim izborima "građanska dužnost". A svijest o tome da nas ionako nitko neće ništa pitati o politici jednom kada izaberemo ovo ili ono nasmješeno lice, jer su u konačnici osim lica i folklorno izabrane boje svoje stranke svi u svojoj politici isti, proglašava se neobrazovanošću ili glupošću.

Unatoč toj sustavnoj agresivnoj i skupoj propagandi sustava za izbore, velik postotak ljudi sve jedno ne glasa. I sasvim su u pravu. Unatoč uvježbanim međusobnim svađama tijekom kampanje, političari koji se izmjenjuju na vlasti teško da bi mogli spojiti dvije suvisle rečenice o tome u čemu se sastoje suštinske razlike između njih i drugih stranka. Na kraju priče oni ionako znaju da jednom kad ih je narod formalno izabrao, njihov program može biti samo jedno - vraćanje usluga kapitalistima koji su im omogućili pobjedu. Sustav parlamentarizma služi upravo tome, dobivanju potpore za vlast kapitalista. Ukratko, parlamentarizam je oblik diktature kapitala i ne može biti ništa drugo.

Sustav koji jedini može omogućiti vlast naroda je neposredna demokracija i vlast plenuma. Neposredna demokracija nije nikakva "dopuna" parlametarizma koja popravlja njegove "mane". Neposredna demokracija je u nepomirljivom proturječju s parlamentarizmom. Dok je parlamentarizam oblik vlasti koji omogućuje diktaturu kapitala, neposredna demokracija je jedini oblik vlasti koji omogućava vlast potlačene većine. To također nije nikakav "idealno zamišljen sustav” koji bi bilo dobro ostvarit "da je moguć". Neposredna demokracija je oblik odlučivanja koji u pravilu koriste svi povijesni i sadašnji pokreti potlačenih protiv vlasti nedemokratske manjine. Za nas neposredna demokracija ne može biti povremeni referendum koji ne omogućava ravnopravnu raspravu i kolektivno i informirano odlučivanje, a još manje internet ankete izmještene iz svakog realnog problema konkretne zajednice. Neposredna demokracija može biti isključivo osobno sudjelovanje u formiranju i izglasavanju odluka u lokalnoj zajednici, i preko nje sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču svih.

Takav način odlučivanja predstavlja jedinu mogućnost za demokraciju. On se rađa iz nezadovoljstva postojećim sustavom i, još važnije, on se rađa u borbi potlačenih kao izravan izazov postojećem sustavu. Borba protiv izbora i parlamentarizma je borba za neposrednu demokraciju. Kao što vladajuća klasa ako želi zadržati vlast nikada ne može pristati na sustav izvan parlamentarizma, tako ni potlačeni nikada ne smiju pristati na sustav koji nije neposredna demokracija.

Na svom radnom mjestu, u svojem gradu ili kvartu, u svojoj školi ili fakultetu, uvijek protiv diktature kapitala...

Ne glasaj, bori se!