Victor Jara, simbol otpora Južne Amerike

Victor Jara rođen je 28. rujna 1932. godine u Loquenu, čileanskom selu u blizini Santiaga. Još kao dječak osjetio je što znači živjeti siromaštvu. Prije nego je krenuo u školu, njegov se otac Manuel prepustio alkoholu i nasilju pa je uskoro otišao od kuće. Njegova majka Amanda, ostala je sama podizati djecu provodeći mnogo vremena sa njima svirajući gitaru i učeći ih pjevati čileanske narodne pjesme. Umrla je kada je Viktoru bilo samo 15 godina.

Nakon kratko provedenog vremena u samostanu i vojsci, Viktor je otišao na studij glume na Sveučilištu u Čileu. Nakon završenog studija, bavio se kazalištem i glumom. Tada je ponovno stekao zanimanje za čileanske narodne pjesme. Godine 1970. prekinuo je rad u kazalištu i usmjerio svoju energiju prema borbi čileanskog naroda za mir i pravdu kroz pjesme, politički aktivizam i potporu čileanskom predsjedniku Salvadoru Allendeu čija je Socijalistička partija, kao predvodnica koalicije narodnog ujedinjenja, došla na vlast. Platforma koju su komunisti proveli u djelo sastojala se od nacionalizacije velikih stranih kompanija i eksproprijacije više od 80 hektara zemlje.

Komunisti su povećali ulaganje u socijalne programe, a radničke plaće su narasle u prvoj godini vlasti za nevjerojatnih 50%. No unatoč uspjesima, 1973. godine, ujedinjena buržoazija, koja je kontrolirala gotovo sve medije, počela je razjedinjavati radničku klasu poljuljanu padom gospodarstva. Samo je Vlada SAD-a uložila 8 milijuna dolara u destabilizaciju čileanske ekonomije. Jedanaestog rujna 1973. godine buržoazija je uz pomoć kriminalnog lobija i vojske izazvala je državni udar predvodeći zemlju preko noći iz socijalizma u vojnu huntu na čelu sa generalom Augustom Pinochetom. Represija i nasilje su počeli istog trena. Allende je ubijen a njegovi simpatizeri i pristaše su dovedeni na stadion u Santiagu gdje su uslijedila ubijanja i mučenja. Jaru su tukli i mučili u više navrata. Vrijeđali su ga i ponižavali njegove ideale. Kada su mu slomili ruke, bacili su mu gitaru i rekli neka svira ako može. Tada je iz sveg glasa počeo pjevati himnu koalicije narodnog ujedinjenja "Venceremos", (Mi ćemo pobijediti). Pučisti su kipjeli od bijesa te ga nakon daljnjeg premlaćivanja ubili 15. rujna 1973. godine. Komadići papira na kojima je Victor Jara napisao svoju posljednju pjesmu, sačuvanu zahvaljujući preživjelim zatočenicima, svjedoče o brutalnosti mučenja na stadionu. Zadnji stihovi nezavršene pjesme glase:  "Tišina i vriskovi su kraj moje pjesme". Victor Jara ostati će trajni simbol borbe i otpora. Pjesme koje vam donosimo neka budu samo uvod u nezavršenu priču o plamenu koji se ponovno širi Južnom Amerikom...

Victor Jara - 01 Te Recuerdo Amanda.mp3 / 2410 kB

Victor Jara - 02 Deja La Vida Volar.mp3 / 3232 kB

Victor Jara - 03 Ojitos Verdes.mp3 / 3612 kB

Victor Jara - 04 El Lazo.mp3 / 3640 kB

Victor Jara - 05 Canciòn De Cuna Para Un Nino Vago.mp3 / 3466 kB

Victor Jara - 06 Preguntas Por Puerto Montt.mp3 / 2518 kB

Victor Jara - 07 Duerme, Duerme Negrito.mp3 / 2662 kB

Victor Jara - 08 Canto Libre.mp3 / 4516 kB

Victor Jara - 09 El Derecho De Vivir En Paz.mp3 / 4230 kB

Victor Jara - 10 Abre Tu Ventana.mp3 / 3686 kB

Victor Jara - 11 Ni Chicha Ni Limonà.mp3 / 3126 kB

Victor Jara - 12 Lo Unico Que Tengo.mp3 / 3074 kB

Victor Jara - 13 Luchín.mp3 / 3072 kB

Victor Jara - 14 En El Río Mapocho.mp3 / 3516 kB

Victor Jara - 15 La Fonda.mp3 / 2164 kB

Victor Jara - 16 El Chincolito.mp3 / 1796 kB

Victor Jara - 17 Cuando Voy Al Trabajo.mp3 / 3628 kB

Victor Jara - 18 La Partida.mp3 / 3210 kB

• < Pred
• Slijedeće >