Baskijske revolucionarne pjesme
Baski (baskijski Euskaldunak) su jedan od najstarijih naroda Europe. Govore baskijskim jezikom (Euskara) koji ne spada ni u jednu skupinu indoeuropskih jezika, a ima preko milijun govornika. Naseljuju prostor samog sjeveroistočnog dijela Pirenejskog poluotoka, odnosno zapadni dio Pireneja uz Atlantski ocean, taj prostor naziva se Baskija (Euskal Herria ili Euskadi). Od tri milijuna Baska dvije trećine živi na području Španjolske, a trećina u Francuskoj. Imaju i rasprostranjenu dijasporu po Srednjoj i Južnoj Americi kamo su se doselili tijekom 18. Stoljeća.
Od poznatijih ličnosti baskijskog podrijetla ističu se Ernesto Che Guevara, Eva Perón, Simon Bolívar te Augusto Pinochet. Tradicionalno područje Baskije administrativno i politički podijeljeno je na sedam provincija, od kojih se četiri (Araba, Bizkaia, Guipuzkoa i Nafarroa) nalaze na području Španjolske, dok su tri (Lapurdi, Behe-Nafarroa i Zuberoa) u Francuskoj.
Za vrijeme Srednjeg vijeka postojale su nezavisne baskijske države, ali su pred kraj tog razdoblja baskijska područja pala pod vlast nove države Španjolske. Unatoč tome, uspjeli su očuvat etnički identitet do danas. Nakon španjolskog građanskog rata i dolaskom Franka na vlast, Baskiji gube i ono malo autonomije koju su uživali za vrijeme Druge španjolske republike.
Tek 1952. kada Franko, radi međunarodnog imidža, umjereno liberalizira španjolsko društvo, javlja se prva politička stranka za samostalnu Baskiju - Baskijska nacionalistička stranka. Nakon 7 godina djelovanja i gotovo nikakvog uspjeha po pitanju rješavanja Baskijske samostalnosti, mali dio mlađih pripadnika stranke odlučuje se na organiziranu oružanu silu protiv španjolskog okupatora. Osnivaju paravojnu organizaciju E.T.A. (Euskadi Ta Askatasuna) što u prijevodu znači "Baskijska domovina i sloboda". ETA je zagovarala samoodređenje i neovisnost Baskije oružanim putem. Prvi kongres ETA-e bio je u Bayonneu u Francuskoj, 1962. Na njemu je definirana borba baskijskog naroda za slobodnu Baskiju. Tek 1965., na šestom kongresu, ETA je usvojila marksističko-lenjinističke ideje. U početku su se orijentirali na uništavanje simbola fašističke Španjolske i isticanje zabranjenih baskijskih simbola poput baskijske zastave na javnim mjestima, ali kasnije se borba radikalizira. Prvi oružani sukob dogodio se 7. Lipnja 1968. kada je policajac frankističke Španjolske, José Pardines Arcay, pokušao zaustaviti Txabi Etxebarrieta, člana ETA-e, pri rutinskoj cestovnoj kontroli. Policajac je pritom ubijen, a kasnije je pri pokušaju bijega ubijen i Etxebarrieta. To je dovelo do osvete u obliku prvog planiranog atentata ETA-e. Melitón Manzanas, šef tajne policije u San Sebastianu koji je povezam sa brojnim mučenjima političkih zatvorenika, ubijen je nedugo nakon toga od strane ETA-e. U provinciji Guipuzcoa uvedeno je izvanredno stanje i uslijedio je val represije. Ipak, akcija je dobila mnogo publiciteta među Baskima i donijela organizaciji mnogo mlađih članova. Organizacija nije bila dovoljno jaka da uđe u izravnu oružanu borbu protiv španjolske vojske, zato je svoju borbu usmjerila na individualne atentate protiv represivnih aparata. Kasnije su svoju borbu po uzoru na IRA-u usmjerili i protiv infrastrukture španjolske vlasti. Na vrhuncu snage ETA je imala između dvije i pet stotina članova organiziranih u zasebne ćelije. Od tog broja je njih oko stotinu izravno sudjelovalo u akcijama, dok je glavnina aktivista bila angažirana u logističkoj potpori. Većina ETA-inih aktivnosti odvijala se na području baskijskih pokrajina, a u nešto manjoj mjeri u Madridu i Barceloni te španjolskim turističkim središtima. Mete napada uglavnom su bili pripadnici španjolskih snaga sigurnosti i političari, no i poslovni ljudi i neprijateljski novinari. ETA je razvijala vezi s drugim oslobodilačkim organizacijama, posebice s IRA-om, te s alžirskim oslobodilačkim skupinama, a prema zapadnim izvorima ETA je u određenim razdobljima uživala potporu Kube, Nikaragve, Libije, itd... Važna karika u opstanku ćelija ETA-e predstavljala je i činjenica da su u početnoj fazi djelovanja njezini pripadnici pronalazili utočište u susjednoj Francuskoj, koja ih je za vrijeme Francovog razdoblja tretirala kao političke izbjeglice. Dana 20. rujna 1973. ETA je izvela svoju najpoznatiju akciju - atentat eksplozijom automobila bombe u samom središtu Madrida u kojem je ubijen tadašnji španjolski premijer i Francov nasljednik, admiral Luis Carrero Blanco. Realizacija operacije Ogro, kako je vodstvo ETA-e nazvalo atentat na španjolskog premijera, počela je iznajmljivanjem podrumskog stana u ulici Calle Claudio Coello, kojom je Carrero često prolazio na putu do obližnje crkve, te je tijekom sljedećih nekoliko mjeseci ispod ulice iskopan tunel. U tunel je postavljeno gotovo 80 kilograma eksploziva, koji je aktiviran u trenutku prolazka Blancovog vozila. Vozilo je odbačeno preko peterokatnice i palo je na balkon na drugom katu. Iako je Blanco sami atentat preživio, umro je nešto kasnije. Španjolska je nakon Blancove pogibije potonula u političku krizu koja je potrajala do Francove smrti, a političke posljedice atentata protegle su se i na razdoblje nakon tranzicije na parlamentarnu vlast.
Nakon Francove smrti, za vrijeme prijelaznog razdoblja, ETA se podijelila na dvije odvojene organizacije: jedna frakcija je postala ETA političko vojna - ETA (pm) and druga ETA vojna ili ETA (m). Obe organizacije su odbijale ponude o amnestiji i inzistirale da oružana borba za baskijsku samostalnost nije završila padom fašizma. Da bi se obračunale s ETA-om, španjolske vlasti su osamdesetih organizirale "prljavi rat" između ETA-e i Antiterorističkih oslobodilačkih grupa (Grupos Antiterroristas de Liberación, GAL) paravojne organizacije povezane s vlastima. GAL je izvodio otmice, atentate i mučenja ne samo članova ETA-e nego i civila za koje se sumnjalo da su povezani s grupom, od kojih pokoji uopće nisu imali veze. GAL je ubio najmanje 27 ljudi. Aktivnosti GAL-a su bile nastavak ratnih djelovanja odreda smrti, aktivno podupiranih od strane španjolskih sigurnosnih i obvavještajnih snaga, po imenom Španjolsko-baskijsog bataljona (Batallón Vasco Español) koji je bio aktivan u razdoblju 1976-1982 i odgovoran za smrt najmanje 48 osoba.
ETA je odlučila proglasiti trajni prekid vatre od 24. ožujka 2006., priopćenjem pod naslovom "Poruka Euskadi Ta Askatasune baskijskom narodu". Španjolska nacionalna televizija je objavila snimku trojice predstavnika ove organizacije s maskama na licima i beretkama specifičnim za ovu paravojnu formaciju kako sjedeći za stolom čitaju priopćenje o prekidu vatre. U video priopćenju naglašava se da bi primirje trebalo omogućiti pokretanje "demokratskog procesa" kojim će se priznati prava baskijskog naroda i kulminirati njegovim pravom da "odlučuje o svojoj sudbini", navodi se u priopćenju u očitoj aluziji na mogući referendum. ETA je pozvala Španjolsku i Francusku da "pozitivno odgovore" na novonastalu situaciju i prekinu policijsku represiju protiv njih. Već ranije bilo je objavljeno da vlada i ETA pripremaju strategiju za mirovni proces, po djelomičnom uzoru na sjevernoirski model. ETA je de facto mir prekinula 30. prosinca napadom na madridsku zračnu luku kada su poginule dvije osobe. Prije eksplozije, ETA je u tom napadu upozorila na opasnost, no nažalost žrtve nisu izbjegnute.
Ciljevi ETA-e u većini slučajeva objekti su represivnog aparata države: policija, sudovi i vojska Španjolske. ETA tradicionalno koristi pozive Službi za pomoć na cesti kako bi upozorila na svoje napade i eksplozije kako bi se izbjegle civilne žrtve. Zbog marksističke ideologije ta organizacija je izrazito nepopularna među baskijskim bogatašima. Komunistička ideologija smatra se također jednim od uzroka represije u zapadnom svijetu. ETA je povezana sa sličnim organizacijama iz Irske i Bretanje kao i nekim organizacijama u Latinskoj Americi, poput FARC-a. Takva povezanost omogućuje članovima sklonište u drugim državama, lakšu nabavu oružja, zajedničke aktivnosti omogućuju im financiranje, te se često pomažu u osiguranju trening kampova, što je zbog malog teritorija Baskije nemoguće. ETA je najavila da će nastaviti napade u Španjolskoj jer su mirovni pregovori iz 2006. pokazali da nema svrhe pregovarati s vladom. Baskijska oslobodilačka organizacija je i formalno objavila kako više ne vrijedi prekid neprijateljstava kojeg je sama proglasila i kako priprema ofenzivu. ETA optužuje vladu u Madridu kako je na njihovu mirovnu ponudu odgovorila uhićenjima, mučenjima i potjerama. Zbog toga je najavila nastavak oružanog otpora sve dok španjolska vlada ponovno ne počne pregovore i ne prizna prava Baskije.
Aktivnosti baskijskog oslobodilačkog pokreta nipošto se ne svode samo na oružani otpor. Kao dio Baskijskog nacionalnooslobodilačkog (Euskal Herri Askapenerako Mugimendua) djeluje i sindikat Nacionalistički radnički odbori (Langile Abertzaleen Batzordeak) i niz masovnih civilnih organizacija koje se bave borbom protiv mućenja političkih zatvorenika i općenito protiv policijske represije prema baskijskim nacionalistima. Zagovornici baskijske slobode osnivali su i nekoliko političkih stranaka koje su unatoč velikoj represiji i zastrašivanju postizale značajne uspjehe do 20% posto glasova. Mnogi istaknuti političari bili su ubijeni, a stranke zabranjene čim bi postigle neki uspjeh na izborima. Najpoznatije od tih stranka su Jedinstvo (Batasuna) zabranjena 2003. i Komunistička partija baskijske domovine (Euskal Herrialdeetako Alderdi Komunista) zabranjena 2009. Najnoviji primjer represije je i uvićenje 35 članova omladinske organizacije Segi 24. studenog 2009. Španjolska vlada odbija svaku mogućnost referenduma, a na svako političko organiziranje odgovara zabranama i represijom koja uključuje i sustavno mućenje što priznaju i organizacije kao što su Amnesty International. Dok je tako trajat će i oružani otpor baskijskog naroda i njegova pravedna borba za slobodu.
Basque country / 4.9 MB
Denak ez du balio / 3.9 MB
Euskal Herria Aurrera / 5.9 MB
Freedom cry / 5.4 MB
Gora euskal herria askatuta / 2.9 MB
Gora Euskal Herria Sozialistak / 3.9 MB
Gora eusko gudariak / 3.9 MB
L'arcusgi – Askatasunera / 3.9 MB
Txiki Otaegi / 4.3 MB








