Crvena akcija - Pjesme revolucionarnog pokreta Turske i Kurdistana

Pjesme revolucionarnog pokreta Turske i Kurdistana

Kategorija: Glazba

Početak revolucionarnog pokreta u Turskoj vezan je uz Mustafu Suphija, turskog socijalista koji je pred drugi svjetski rat pobjegao pred vlastima otomanskog carstva u carsku Rusiju gdje je došao u kontakt s boljševicima. Uz njihovu pomoć 1920. u Bakuu je osnovana Turska komunistička partija (TKP).

Komunisti iz imigracije ušli su u Tursku u želji da se uključe u borbu protiv namjere stranih sila da podijele teritorij bivšeg carstva na svoje interesne sfere. Međutim i krupna buržoazija vezana uz kamalističku tursku nacionalističku revoluciju prepoznala je opasnost koju za nju predstavljaju komunisti pa je Suphi zajedno sa četrnaestoricom drugova 1921. utopljen u Crnom moru pod nerazjašnjenim okolnostima. U narednom periodu, TKP je ostala potpuno marginalna snaga s pogrešnom političkom linijom, sumnjivim vezama s režimom i lošim odnosom s Komunističkom internacionalom. Nakon Drugog svjetskog rata Turska je postala jedan od stupova NATO pakta, pa je djelovanje revolucionarnog pokreta bilo znatno otežano.

Pedeset godina od ubojstva Mustafe Suphi Turska nije imala revolucionarni pokret. To se promijenilo početkom sedamdesetih kada na scenu dolaze sasvim nove snage. Tih godina osnovane su tri nove organizacije koje su raskrstile s oportunizmom i pasivnošću starih komunista. Prva je osnovana Narodnooslobodilačka vojska Turske (Türkiye Halk Kurtuluş Ordusu, THKO) pod vodstvom Deniza Gezmişa, zatim Narodnooslobodilačka partija – front Turske (Türkiye Halk Kurtuluş Partisi – Cephesi, THKP-C) pod vodstvom Mahira Çayana i naposljetku Turska komunistička partija/marksista-lenjinista (Türkiye Komünist Partisi/Marksist-Leninist, TKP/ML) pod vodstvom İbrahima Kaypakkaye. Formiranje tih organizacija posljedica je radikalizacije prije svega mladih kasnih šezdesetih godina, buđenja kurdskog nacionalnog pokreta i pojačanog otpora NATO snagama u Turskoj. Gezmiş je bio jedan od glavnih studentskih organizatora prilikom blokade Sveučilišta u Istambulu u lipnju 1968., a kasnije je organizirao i prosvjede protiv stacioniranja američke Šeste flote u Turskoj. THKO i THKP-C su organizirali otmice NATO-vih vojnika i druge akcije urbane gerile. U jednoj od tih akcija 1971. Gezmiş je uhvaćen i osuđen na smrt vješanjem. Nešto kasnije u okršaju s policijom ubijen je i Mahir Çayan. Nakon toga njihove organizacije su pretrpjele mnogo rascjepa i podjela. Neke od organizacija nastalih tim podjelama počele su kritički promatrati revolucionarni avanturizam ranijeg razdoblja i izgrađivati ozbiljniju revolucionarnu liniju koja je uključivala i kritiku Sovjetskog saveza. Takvu liniju već je od ranije imala TKP/ML koja je osnovala i svoju vojsku Tursku radničko seljačku oslobodilačku vojsku (Türkiye İşçi Köylü Kurtuluş Ordusu, TIKKO). TKP/ML je prva partija koja je bezrezervno podržavala nacionalno oslobođenje Kurda. Međutim, i ta partija je teško stradala u represiji koja je uslijedila nakon vojnog puča, pa je i Kaypakkaya uhvaćen i ubijen u mukama prilikom ispitivanja u policijskoj stanici. Do kraja sedamdesetih revolucionarni pokret je bio dosta oslabljen stalnim cijepanjem. 1980. uslijedio je novi vojni puč koji je teško pogodio brojne ljevičarske organizacije i pojedince, pogotovo one koji obračali dovoljno pozornosti ilegalnom radu i sigurnosti. Od tog udarca revolucionarni pokret se oporavio tek kasnih osamdesetih. U isto vrijeme došlo je do jačanja kurdskog nacionalnooslobodilačkog pokreta, a Radnička stranka Kurdistana (Partiya Karkerên Kurdistan, PKK) je pokrenula gerilski rat. Pred kraj osamdesetih dolazi do jačanja radničkog otpora, ali još nema revolucionarne organizacije da taj otpor artikulira u političku borbu. Takvu partiju, koja bi otvorila front na zapadu (tj. u Turskoj) i pomogla pokretu u Kurdistanu, tek je trebalo stvoriti.

Godine 1994. tri grupe su se ujedinile u Marksističko-lenjinističku komunističku partiju (Marksist-Leninist Komünist Partisi, MLKP). Nova partija je odmah bila na udaru i jedan od osnivača Hasan Ocak je uhićen i ubijen u postaji nedugo nakon osnivanja. Ipak, partija je jačala. U rujnu 1995. Borci MLKP-a su zauzeli radio Mert Fm i 40 minuta puštali revolucionarnu propagandu. U ožujku sljedeće godine istodobno su bombama i strojnicama napali upravu, policiju i ured jedne šovinističke stranke u istambulskoj četvrti Sultanbeyli. Svi ciljevi bili su potpuno uništeni. Te godine, nakon što je organizirala velike prvomajske demonstracije prilikom kojih je policija ubila mladi člana Hasana Albayraka, osnovana je i Komunistička omladinska organizacija (Komünist Gençlik Örgütü, KGÖ). Danas je MLKP jedna od najbolje organiziranih revolucionarnih organizacija na svijetu unatoč tome što radi u teškim uvjetima ilegalnosti. Ispravnom političkom linijom i dobrom kombinacijom legalnog i ilegalnog rada postala je ozbiljna prijetnja turskom fašističkom režimu i svijetli primjer za one koji pokušavaju predstaviti revolucionarnu alternativu u svojim zemljama. Partija je nedavno proslavila 15 godina postojanja i tom prilikom je na zgradi turskog veleposlanstva u Zagrebu osvanula poruka solidarnosti.