Strojevima željezna srca (Ivan Goran Kovačić, 1935.)

Željezni divovi zbore

stalno, jednako, glupo,

a oči lud kotač motre

i beznadno i tupo.

Svud diže prašinu sivu

ona svemoćna sila:

sto dinara tjedno ili

na hiljade bacila.

Na mlazove krvi piju

dani bolesni, dugi:

A ako ti nećeš radit -

hoće zdravi i drugi!

Dok negdje u izbi vlažnoj

sušica grudi kljuje,

bolesnik hripi i kašlje

i krv i život pljuje...

A žena u kutu blijeda

s djecom malenom grca:

- Strojevi, strojevi kruti,

imate možda srca?!

• < Pred
• Slijedeće >