V megli (Miroslav Krleža, 1936.)

Kervava megla v megli karvi

kadaver v blatu,

v lobanji čarvi.

Zgorete cirkve, kervavi sveci,

dim, jogenj, megla, v megli mertveci.

V megli, v daljini, plač pesji, kmica,

bistrički bogec, bistrička bogica.

Tenja se vleče gluhe vlačuge,

dim, megla, v megli kopito kuge.

Galopjera kak stekla na mercini pastuhu,

v meglu, v kmicu, v daljinu gluhu.

Na štaglu, v sei fajtneg sena,

kak tenja tenje je šmugnula sena.

Škornje v blatu, sena još jena.

Megla. Tišina. Vremena meglena.

“Psst, dečki, čkomete, cito, citissime,

kirije, eleison, na propele visime!

Pod baltu sve bane i špane i kapetane,

excellentissime i eminentissime!

Če se ne zdignemo, nigdar se ne vskrisime!

Tri bednja praha, plomba, puriflami,

Gurkfelderi dojti rekli su z nami!

Sejeno al si denes al pak zutra v jami.”

Megla v megli. Megleni glasi v tami.

Kervavi akordi vu stubičke drami.

• < Pred
• Slijedeće >