Zadržane sile bića (Tin Ujević)

Oni imaju radne ruke, vrijedne, bijele il' crne

ruke žuljave s polja, ranjene iglicama;

srca što misle, oči gdje pogled trne,

bona tjelesa, kršna tjelesa, a idu s nama i s vama.

Prolaze pored grobnica, crkava, sabora, sovjeta, kuća,

idu po polju, po gori, po moru i u visine neba,

i svuda donose želju istoga srca vruća,

i svuda ištu: pravde, slobode, hljeba.

Oni su mali, ali ih ima mnogo,

I oni ne samo žude,

oni rade i trude,

ali ih muče čežnje i mnoge želje lude:

»O što bih htio, kada bih mogo;

o što bih mogo, kada bih htjeo!«

Mnogi je vjekovni uzdah u njinoj grudi sveo

(u uzama žbiri svijetle nade grde);

mnogi se pogled njihov, zadržan, smjeo:

blagi i krotki, oni tvrde, tvrde.

Oni znadu: Naša će snaga biti oslon praga,

i ufaju se: naše će miške biti polet stuba;

ali što će nama ostati još draga

od zemaljskog blaga,

ako nam nož, kobno, sjaje usred zuba?

Oni kažu: »Mi smo duša zbilje.

Mi dižemo dvore, rušimo Bastilje,

iz nas struji u tvar rumen srca vrela.

Mi bratski volimo željezne mašine,

plamene mašine,

ali da nam iz njih nova snaga sine,

i da svijetla pravda pruži svoju vagu.«

Oni idu putem (put vodi uz groblje),

ali ljubav mlade majke, ali mliječne dojke,

opet blaže tvrda srca. »Držimo se stojke,

i jednoga dana dići će se roblje

pod zastavom truda.«

A za njima, svuda,

slijedi sjena Minotavra.

Kuda će da pline ovo more sile:

neće li da sruši sva igala sile?

Hoće li da digne hrame novih lavra?

Oni imaju radne ruke, vrijedne, bijele il' crne,

ruke žuljave s polja, ranjene iglicama;

srca što misle, oči gdje pogled trne,

trošna tjelesa, krepka tjelesa, a idu s nama i s vama.

Duboki narod, bolan zbog jedne više ljepote,

zbog rada na njivi, zbog berbe, zbog žetve,

buntovan srcem i spolom, željan sjetve,

i mučen žuči tuge žarke note;

ja ih tako vidim, pune malih jada,

mekane i tvrde, s moći svojih volja,

s voljom svojih moči, težitelje polja,

istinite neimare grada:

Oni s teškom sjenom pred sutone gaze,

i ja slušam: njina noga lupa,

oni idu skupa,

a pod ritmom hoda zvone, zvone staze.

• < Pred
• Slijedeće >