Sunce sija za sve ljude (Jacques Prevert)
Sunce sija za sve ljude, ono ne sija u zatvorima, ono
ne sija
za one koji rade
u rudniku
one koji ljušte ribu
one koji jedu pokvareno meso
one koji prave ukosnice
one koji pušući prave razne boce koje će drugi
ispijati pune
one koji svoj kruh režu svojim nožem
one koji svoje praznike provode u tvornicama
one koji ne znaju što treba kazati
one koji muzu krave i ne piju mlijeko
one koje se ne uspavljuje kod zubara
one koji svoja pluća pljuju u metrou
one koji u podrumima prave nalivpera kojima će
drugi pisati na zraku da sve ide na bolje
one koji o tome imaju isuviše da kažu da bi to mogli
da kažu
one koji imaju posla
one koji ga nemaju
one koji ga traže
one koji ga ne traže
one koji napadaju konje
one koji promatraju kako im umiru psi
one koji kruh svagdanji imaju otprilike jednom
tjedno
one koji se zimi griju u crkvama
one koje crkvenjak tjera da se kriju napolju
one koji gnjile
one koji bi htjeli jesti da žive
one koji putuju pod kotačima
one koji vide protjecati Seinu
one koje se ne unajmljuje, kojima se zahvaljuje, koje
se povećava, koje se smanjuje, koje se udešava,
koje se pretražuje i koje se umlati
one kojih se otisci uzimaju
one koje se na sreću izvlači iz redova i koje se
strijelja
one koje u paradi provode ispred Slavoluka
one koji se ne znaju ponašati u cijelom svijetu
one koji nikada nisu vidjeli more
one koji zaudaraju po lanu jer s lanom rade
one koji nemaju tekuću vodu
one koji su plavom horizontu posvećeni
koji sol bacaju na snijeg polučujući jednu potpuno
smiješnu plaću
one koji stare brže od ostalih
one koji se nisu prignuli da pokupe pribadaču
one koji crkavaju od dosade nedjeljom poslijepodne
jer vide kako dolazi ponedjeljak
i utorak, i srijeda, i četvrtak, i petak
i subota
i nedjelja poslijepodne.








