Tri godine borbe

U periodu od naše zadnje godišnjice, nastavili smo djelovati u smjeru svog najvažnijeg zadatka – izgradnje revolucionarne organizacije. Potreba za takvim kolektivom, koji će uspješno poticati i podržavati radničke i narodne otpore, te pružiti organizacijsku i ideološku osnovu za stvaranje revolucionarnog pokreta, bila je ove godine veća nego ikad ranije. U Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta, 2011. je godina masovnih prosvjeda i mobilizacije protiv sistema u kojima smo pokušali u okviru svojih mogućnosti što aktivnije sudjelovati.

Tako smo i ove godine nastojali pomagati radnicima u borbi protiv poslodavaca i državnih institucija kako na prosvjedima, tako i na njihovim radnim mjestima, pri čemu posebno ističemo Đuro Đaković Alatnicu, Uljaru Čepin, Osječku pivovaru i Dalmacijavino. Također, davali smo aktivnu potporu nizu novinarskih borbi, posebno u Glasu Istre i u Večernjem. Uz to, i dalje sudjelujemo u borbama na sveučilištu, jednako studenata kao i akademskih radnika. U razdoblju veće borbenosti masa, neprestano smo upozoravali na porast državne represije i policijskog nasilja, posebno na ulici, u zatvorima i "odgojnim zavodima", ali i na internetu. To nasilje je naposljetku kulminiralo gnjusnim policijskim ubojstvom osamnaestogodišnjeg Ivana Mamića.

Dok naša vladajuća klasa pojačava nasilje prema vlastitom narodu, istodobno sluganski sudjeluje u imperijalističkim klanjima u službi kapitala protiv čega smo više puta reagirali, a sudjelovali smo aktivno i u borbi protiv širenja NATO-a u regiji, posebno na prosvjedu u Beogradu prilikom kojeg smo izdržali i napad policije. Posebno nam je bilo važno voditi ideološku borbu protiv tranzicijskih zabluda nacional-šovinizma i liberalizma, kao i fašističkih tendencija u Europi, te što aktivnije podržavati borbu revolucionarnog pokreta u svijetu. No, najvažniji događaji vezani su uz masovne narodne prosvjede koji su počeli u Tunisu i Egiptu gdje su srušili režime koji su vladali desetljećima. Uporno smo isticali kako, suprotno tvrdnjama medija u vlasništvu kapitala, riječ o socijalnim, direktnodemokratskim i antiimperijalističkim prosvjedima koji nisu kritizirali samo korupciju, nego i funkcioniranje sistema u cjelini. To se potvrdilo kada su se kasnije vrlo slične pobune ponovile u tzv. demokratskim zemljama Španjolskoj, Grčkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. Ono što je najvažnije, pobuna se dogodila i u Hrvatskoj gdje su tisuće ljudi marširale ulicama gradova napadajući simbole sistema i režima koji je došao do točke potpunog političkog bankrota. U ovim događajima, mi smo sebi za cilj uzeli obranu pokreta od policijskih provakatora i jačanje antisistemske i borbene komponente prosvjeda. Spontano gašenje ovih prosvjeda, ne samo u Hrvatskoj, posljedica su nemogućnosti da se prijeđe u novu fazu borbe koja podrazumijeva izravan sukob s režimom u cilju njegova rušenja. Tom prelasku trebala bi pomoći ona vrsta organizacije kakvu mi želimo izgraditi, a u potrebu za njom mogli smo se još jednom uvjeriti u svim iskušenjima s kojima smo se susreli zadnju godinu. Želimo da ih dogodine bude još više. Borba se nastavlja...

Hrvatska udruga poslodavaca, Zagreb

Agencija za upravljanje državnom imovinom (Fond za privatizaciju), Zagreb

Hrvatska gospodarska komora, Zagreb

Socijaldemokratska partija, Split

"Tri godine protiv lažne demokracije", Osijek

• < Pred
• Slijedeće >