Potpora novinarima Glasa Istre!

Danas su novinari dnevnog lista "Glas Istre" krenuli u štrajk do ispunjenja zahtjeva, odnosno do odluke štrajkaškog odbora. Nakon šest mjeseci bezuspješnog pregovaranja o novom kolektivnom ugovoru, te nakon neuspješnog zakonskog procesa mirenja, u kojem je uprava jasno dala do znanja da nema namjeru pregovarati, već postavljati svoje uvjete, štrajk je bio jedino logično rješenje. Uprava je u proljeće, na početku pregovaranja, istaknula kako neće biti otpuštanja i kako će novi kolektivni ugovori biti potpisani.

Ipak, još za vrijeme trajanja starih kolektivnih ugovora odlučila je ukinuti sva prava iz kolektivnog ugovora, pa su tako plaće gotovo prepolovljene, preko ljeta je podijeljen cijeli niz otkaza, a honorarnim novinarima su smanjeni honorari pod izlikom da je novac, koji je za to namijenjen, potrošen. Gazda također želi uvesti šestodnevni radni tjedan, smanjiti osnovicu plaće te novim koeficijentima još umanjiti plaće zaposlenih koje su već gotovo prepolovljene, a istovremeno najavljuje otkaze za četvrtinu zaposlenih.

Kao izgovor za smanjenje prava navode se dugovi koje tvrtka ima. Dugovi su stvoreni zbog loše poslovne politike uprave, davanjem jamstava za sumnjive kredite i pozajmljivanjem novca. Nositelji kredita nisu plaćali obveze pa umjesto njih to morao učiniti "Glas Istre". Upravo zato se bivši dugogodišnji vlasnik odlučio da prezaduženi "Glas Istre" ne bude više izdavač nego je prebacio djelatnost na prije napravljene sestrinske firme – "Glas Istre novine" i "Glas Istre trgovinu". Kasnije je obje firme prodao novom gazdi za po jednu kunu. Novu upravu uopće ne zanima što je dugove napravila stara uprava, već teret dugova prebacuje preko leđa zaposlenika. Uprava je sama priznala da tvrtka posluje i dalje pozitivno, ali da su se na ove poteze odlučili iz preventivnih razloga.

Unatoč tome što danas počinje štrajk, novine će ipak sutra izaći. Odluka je to koju je donijela sutkinja Županijskog suda u Puli, uz obrazloženje kako je tobože u interesu zaposlenih da novine nastave sa izlaženjem jer bi višednevno neizlaženje novina utjecalo na gubitak čitatelja, a gubitak čitatelja znači prestanak potrebe za izdavanjem tih novina što bi zaposlene dovelo u nepovoljan položaj s obzirom na gospodarsku situaciju u zemlji. Ovaj skandalozni zaključak gotovo je istovjetan argumentima uprave. No to nije nikakva slučajnost. Upravo je na zahtjev uprave i pokrenut ovaj postupak i napravljeno arbitražno vijeće u kojem je predsjedavala sutkinja, a uz nju su bili odvjetnik uprave i sindikalna predstavnica. Predstavnici sindikata uopće nije omogućeno izjašnjavanje nego je odluku sutkinja donijela samostalno. Postoji opravdana sumnja kako kriminalci iz uprave [1, 2] imaju jako dobre veze na Županijskom sudu jer sadašnji vlasnik, kao ni bivši, nikada nisu bili osuđeni niti za jednu malverzaciju. Također, kada se na tom istom sudu raspravljalo o tužbi zbog kolektivnog ugovora, nakon otkrivanja loše kamufliranog falsificiranja dokumenata (urudžbene brojeve na njima nisu promijenili) prema kojima se htjelo dokazati da je kolektivni ugovor ukinut još na proljeće, kriminalci iz uprave nisu prijavljeni od strane sutkinje.

Uz pogodovanje upravi prekršen je i Zakon o radu. Prema ZOR-u je definirano da se za vrijeme štrajka ne smiju prekidati poslovi koji su proizvodno-održavajući te nužni. Prvima se osigurava obnavljanje rada neposredno nakon završetka štrajka, a u druge spadaju poslovi koji su prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja života, osobne sigurnosti ili zdravlja pučanstva. Kako rad novinara ne spada u nužne poslove, štrajk ne ugrožava ničiji život, zdravlje ni imovinu. Jedino bi na radnom mjestu administratora servera trebalo raditi i to samo kontrolirati da ne padne server. S jedne strane dio zaposlenih mora prisilno raditi za vrijeme štrajka, a s druge strane, one zaposlene koji su u štrajku vlasnik je pokušao prevariti kako za vrijeme štrajka ne smiju biti na radnom mjestu.

Buržoazija će uvijek pri slamanju radničkog otpora upotrijebiti sva raspoloživa sredstva, od državnih aparata (korumpiranog sudstva) do štrajkolomaca i zastrašivanja. Uprava i "nezavisno sudstvo" od početka su bili svjesni da dvadesetak novinara, koliko ih je određeno da rade pod prisilom, ne mogu napraviti novine, ali zato imaju zakonski temelj da novine naprave, a uprava koristi daljnje mehanizme kako bi štrajk neutralizirala.

Nakon pomoći sudstva koje je omogućilo izdavanje novina, štrajkbreheri će neutralizaciju štrajka obaviti do kraja, jer ako izlaze novine, štrajk gubi svaki smisao. Nedostatak solidarnosti među novinarima, ucjene i zastrašivanja pridonijela su tome da će neki honorarni novinari, ali i novinari NIT-a, pisati za "Glas Istre" za vrijeme štrajka. Istovremeno, priskakanje u pomoć drugih kapitalista dovelo je do toga da će za Glas Istre gotove stranice slati Novi list.

Postoji i povezanost između Uprave tvrtke i aktualne županijske vlasti. Naime, mnoge pozajmice su davale lokalne tvrtke koje izravno kontrolira IDS, dok se s druge strane vlasnik odužuje uplitanjem u slobodu tiska gušeći svaku kritiku aktualne županijske vlasti. Također postoje i opravdane sumnje da se list namjerno uništava kako bi ga županijska vlast imala pod svojom kontrolom.

S obzirom na dobru povezanost sa vladajućima i sudstvom u županiji, jasno je kako se vrši velik pritisak na zaposlene, sindikate, ali i na sve one koji na bilo koji način potpomažu štrajk. Sindikalna središnjica u Zagrebu te Hrvatsko novinarsko društvo najvjerojatnije se neće pridružiti zaposlenicima u štrajku na njihovim radnim mjestima zbog "obveza", no očito je kako netko vrši pritisak na njih.

Izgleda kako novinski magnati strahuju da bi mogao početi nacionalni štrajk novinara. To je daleko od nemogućeg ako pogledamo uvjete u kojima novinari rade: višegodišnji rad na određeno vrijeme, rad na crno, neplaćeni rad, neplaćanje doprinosa, zastrašivanje otkazima, pritisci, cenzure, autocenzure i tako u nedogled. Ukoliko novinari u Hrvatskoj shvate da je borba koju su danas započeli novinari "Glasa Istre" protiv potlačivanja te ukidanja prava i njihova borba, tada će se medijskim magnatima ostvariti njihovi najcrnji snovi. Ovaj štrajk je možda borba za kolektivni ugovor u određenom mediju, ali on može prerasti u borbu za nacionalni kolektivni ugovor za sve novinare. Godine pregovaranja za nacionalni kolektivni ugovor bile su godine zavlačenja i oduživanja od strane medijskih magnata, no ne treba se zavaravati da su pregovori tek na početku. Godine pregovaranja  bile su i godine iskustva sindikalne borbe. Pitanje je imaju li novinari snagu i volju da pokrenu generalni štrajk kako bi izborili nacionalni kolektivni ugovor?

• < Pred
• Slijedeće >