Novinarski štrajkovi širom Hrvatske

Nakon vala pobuna, ali i organiziranih štrajkova u medijskim kućama, možemo slobodno reći kako su prošli mjesec obilježili upravo novinari borbom za svoja radnička prava. Najveći štrajk, o kojem smo u nekoliko navrata pisali, bio je onaj u Glasu Istre gdje su novinari uz ogromne pritiske uspjeli izboriti nastavak pregovora oko novih kolektivnih ugovora. Unatoč snažnim naporima kapitalista i političara da slome štrajk i ocrne štrajkače, štrajk je uspio i plamen borbe je počeo rušiti trule noge na kojima je izgrađeno novinarstvo u Hrvatskoj.

Ubrzo nakon zaposlenika Glasa Istre, u štrajk su stupili zaposlenici Radija 101 tražeći isplatu plaća i uplatu doprinosa, a nakon podijeljenih otkaza honorarnim suradnicima na HRT-u, velik dio zaposlenika na HRT-u pokrenuo je spontani prosvjed.

Ovi štrajkovi pokazuju kako bez obzira na medij, bilo da se radi o radničkim pravima zaposlenih, bilo o medijskim slobodama, problem počinje od sprege kapitala i politike. U rukama stranog kapitala, četiri medijske grupe, su gotovo svi tiskani mediji i najvažnije televizijske kuće, dok su manjinski vlasnici, ali zapravo mnogo poznatiji, upravo najveći hrvatski kapitalisti. Ti su ljudi postavljali podobne urednike koji su zapošljavali podobne novinare, a otpuštali one koji nisu htjeli slijediti njihov diktat. Tako je EPH u posljednjih godinu dana postao glasnogovornička služba buržoazije koja je gotovo svakodnevno proizvodila tekstove o tome kako se u Hrvatskoj živi bolje nego što mi mislimo i kako treba smanjiti postojeća prava. Kada je bilo potrebno, pomagali su Vladi u promoviranju antinarodne politike, hrvatskoj udruzi poslodavaca u antiradničkim napadima, a kapitalistima iskrivljavanjem i lažiranjem vijesti.

Katastrofalnom uređivačkom politikom i željom za maksimizacijom profita kapitalista, ugašeni su mnogi dnevnici, tjednici i tabloidi, a naklade postojećih tjednika su smanjene. Tako su ugašena mnoga radna mjesta, a radnička prava preostalih zaposlenika su itekako srozana. Zbog otkaza, manjak radnika nadomještaju oni koji su još uvijek zaposleni, radeći, često neplaćene, prekovremene sate.

Najveći problemi današnjeg novinarstva su višegodišnji rad na određeno vrijeme, rad na crno, neplaćeni rad, neplaćanje doprinosa, zastrašivanje otkazima, pritisci, cenzure, autocenzure i tako u nedogled. Možda su u daleko najgoroj situaciji  upravo honorarni suradnici. Oni su u trajno ucijenjenoj poziciji jer ih ne štiti kolektivni ugovor i nemaju nikakvih prava. Mnogi nemaju ni dana radnog staža, ne mogu ići na godišnji odmor jer to znači gubitak prihoda, nemaju pravo na otkazni rok, nemaju pravo na otpremninu, a isto tako ne mogu si niti dopustiti luksuz da obole jer to također znači gubitak prihoda, ali i visoke troškove liječenja jer nemaju pravo na socijalno osiguranje. Oni su kapitalistima ujedno i najjeftinija radna snaga jer se na njih ne plaća zdravstveno i dopunsko osiguranje. Zahvaljujući ugovorima o djelu i autorskom djelu omogućeno je njihovo izrabljivanje i zakidanje za temeljna prava iz ZOR-a

Kada je na HRT-u otpušteno tristotinjak honorarnih suradnika pod izgovorom restrukturiranja programa, najbolje se vidjelo u kolikoj su nemilosti poslodavaca, a u ovom slučaju države. Otpušteni radnici napravili su spontani prosvjed da ukažu na stanje u koje su dovedeni, pa su tako načeti mnogi problemi na HRT-u. Ne treba se zavaravati da je situacija u toj državnoj firmi nešto bolja nego u privatnima. Država, određuje podobne urednike, a urednici, na temelju političkih ili nepotističkih veza novinare. Rasprava o novom zakonu o HRT-u pokazala je neraskidivu povezanost politike i kapitala. Oko zakona su se dogovorile dvije najveće stranke u saboru tako da je izglasavanje zakona bila formalna stvar. Prema novom se zakonu potiče poduzetništvo, a zanimljivo je da je odbijen amandman manjinske stranke kojim bi savjetodavno mišljenje novinara i urednika pri izboru glavnih urednika na HRT-u postalo obvezujuće. Time se jasno daje do znanja da novinari nemaju što odlučivati na HRT-u čime se nastavlja politika polaganog uništavanja te kuće u korist komercijalnih.

Hrvatsko novinarsko društvo godinama prigovara oko stanja u novinarstvu, no od ispunjenja zahtjeva neće biti ništa sve dok ne naprave generalni štrajk novinara. Ključni zahtjev je donošenje nacionalnog kolektivnog ugovora za novinare, koji je daleko od provedbe zbog njegovog bojkotiranja od strane medijskih magnata. Jedan od također neispunjenih zahtjeva bio je donošenje modela za statut medija prema kojem bi novinari imali značajnu ulogu u imenovanjima urednika i glavnih urednika te u njihovom razrješenju. Već na primjeru HRT-a, gdje se to moglo, odlučno je odbijeno. Ista stvar je i sa zahtjevima za ograničavanjem vlasničke koncentracije u medijima, za javnom dostupnošću arhiva Vjesnika, kao i zahtjevom za širokim učešćem u vijeću za medije.

Ovi štrajkovi i prosvjedi su samo početak teške borbe, ali su zato dobar pokazatelj općeg raspoloženja novinara u Hrvatskoj, kao i odlučnost da se njihovi zahtjevi ispune.

• < Pred
• Slijedeće >