Adriachem - još jedna tužna priča tranzicije

Politika vladajuće oligarhije nepokolebljivo provodi praksu uništavanja proizvodnje, kako one industrijske, tako i one poljoprivredne. Utopijski ciljevi zacrtani početkom tranzicije prelamaju se preko leđa naroda s posljedicama koje za većinu ljude znače težak život u neimaštini. Snovi o tome kako ćemo u zagrljaju imperijalističkih zemalja doživjeti neslućeni napredak nikako da se ostvare, a jedino što nam ostaje su noćne more kako onih stotina tisuća ljudi koji su izgubili posao, tako i onih koji se svaki dan bude sa strahom zbog neizvjesnosti.

Jedna posebno tužna priča koja je upravo završila je ona o Adriachemu. Firma koja je osnovana 1947., u vrijeme industrijskog uspona kakvog mračnjački nenarodni režimi prije i poslije na ovom području ne mogu niti zamisliti, nakon višegodišnje agonije radnika je ugašena. Svi radnici Adriachema u stečaju službeno su dobili otkaz 23.02.2012. To znači da je bez ikakvih prihoda ostalo 214 preostalih radnika. Mnogi od tih radnika imaju preko 20 godina radnog staža od kojih na kraju neće imati ništa jer nastaviti raditi za mnoge neće biti nemoguće, ako zbog ničeg drugog, onda zbog godina. Taj običaj u kapitalizmu, da s 40 godina više ne možeš naći posao i valjda prema tome da ne trebaš više ni jesti, je samo još jedna posljedica koja svjedoči tome da sustav treba biti promijenjen! Div organokemijske industrije je bio od neizmjernog značaja za cijela Kaštela. Desetljećima je narod zarađivao za kruh i živio baveći se proizvodnjom i preradom PVC-a te proizvodnjom umjetne kože, a danas su Kaštela još jedan grad slučaj. Ono što je zanimljivo je da se država, većinski vlasnik, ne želi odreći hipoteke nad zemljištem, odnosno nekretninama u korist radnika prema kojima još uvijek postoje dugovanja. Naime, radnicima je još jedino ostalo da traže ono što je njihovo, a to su isplate 10 zaostalih plaća, otpremnina i božićnica za što strahuju da se možda neće dogoditi jer bi mogli ostati bez stečajne mase. E, sad dolazimo do posebno zanimljivog dijela. Cjelokupna površina zemljišta s proizvodnim halama Adriachema je oko 63.000 kvadratnih metara, a vrijednost te imovine procjenjuje se između 10 i 20 milijuna eura. Sumanuta politika vladajućih koja uništava proizvodnju i onda prodaje atraktivna zemljišta u bescjenje nije slučajan čin, već ustaljena praksa pogodovanja privatnom kapitalu o kojoj smo nedavno svjedočili u slučaju Vjesnik. Kao i s npr. brodogradilištima i zemljište Adrichema je interesantna lovina za nekog buržuja koji će danas sutra tu izgraditi kakav luksuzni hotel ili kakvu vilu za privatnu upotrebu. A narod to može mirno gledati, samo je pitanje do kada.

• < Pred
• Slijedeće >