Intervju s talijanskim Red Blockom

Prije par mjeseci objavili smo priču o antifašističkoj akciji talijanske revolucionarne organizacije mladih Red Block u Palermu, koja djeluje u suradnji s Maoističkom komunističkom partijom Italije i Revolucionarnim proleterskim feminističkim pokretom. Sada objavljujemo intervju s istom organizacijom za koju smatramo da je rijedak primjer organizacije dosljedno revolucionarnih stavova u imperijalističkim zemljama, a to je pitanje posebno važno s obzirom na pobune najpotlačenijih dijelova radničke klase nedavno u Britaniji.

Crvena akcija: Recite nam nešto o vašoj organizaciji: kada i kako je formirana? Zašto ste izabrali to baš to ime?

Red Block: Naša organizacija je stvorena nakon samita G8 u Genovi, kada su mladi maoisti koji su sudjelovali u prvim redovima borbe odlučili formirati novu organizaciju mladih s ciljem doprinosa stvaranju komunističke partije novog tipa, marksističko-lenjinističko-maoističke. Ime se odnosi na ovu fazu u talijanskoj politici, ali ima i šire značenje. Period o kojem pričamo predstavlja reakcionarizaciju buržoaskih demokracija, ono što mi zovemo stvaranje policijske države koja se razvija u moderni fašizam. Tih dana u Genovi mladi pobunjenici su se usprotivili nastanku policijske države, organizirali su otpor i protunapad policijskoj represiji. Ti ljudi bili su uglavnom mladi pobunjenici obučeni u crno koje mediji nazivaju Black Block. Neki on njih su stvarno bili anarhisti, ali drugi nisu. Medijska slika mladih u crnom inspirirani anarhističkom ideologijom, pogotovo individualizmom i nihilizmom koji koriste nasilje protiv policije i simbola kapitalizma kao što su telefonske govornice, bankomati itd... samo je djelomično točna. Mi smo se tako nazvali zato da potvrdimo da je revolucionarno nasilje ispravno i da ga pobunjena proleterska omladina mora koristiti s ponosom, ali isto tako i da ono treba biti kanalizirano prema stvarnim ciljevima i biti "konstruktivno", usmjereno revolucionarnom procesu, a ne samo sebi svrha. U tom procesu, za pobunjenu proletersku omladinu ključna je borba za osvajanje političke vlasti za što je potrebna izgradnja marksističko-lenjinističko-maoističke partije i pokretanje dugotrajnog narodnog rata. Zbog toga smo se nazvali Red Block, s jedne strane da naglasimo prijelomni trenutak koji se dogodio u Genovi 2001., a s druge strane da naglasimo svoj alternativni put anarhističkom, za koji smatramo da je neefikasan i u konačnici gubitnički.

Crvena akcija: Koje su glavne aktivnosti vaše organizacije i u kojim područjima djelujete?

Red Block: Naše aktivnosti pokrivaju cijeli spektar problema mladih, primarno smo aktivni u studentskom, antifašističkom pokretu i potpori partiji u masovnim kampanjama prema radničkoj klasi. Aktivni smo članovi Nacionalne mreže za sigurnost na poslu, radimo informativne kampanje i internacionalističke akcije potpore narodnim ratovima u Indiji, Peruu, Turskoj/Sjevernom Kurdistanu, FIlipinima i revolucionarnom procesu u Nepalu, a podržavamo i nacionalnooslobodilačke pokrete u Palestini, Irskoj, Baskiji itd... Naše glavne aktivnosti su koncentrirane na jugu Italije, u Palermu na Siciliji. Međutim, naš politički rad orijentiran domaćim pitanjima i lokalne aktivnost služe našim domaćim i međunarodnim ciljevima. Zato smo bili u prvim redovima borbe protiv reformističkog smjera najvećeg talijanskog sindikata CGIL tijekom prosvjeda u Rimu 16. listopada, organizirali smo kampanju potpore narodnom ratu u Indiji, tijekom desetgodišnjice samita G8 u Genovi borili smo se protiv monopolizacije prosvjeda od strane reformista koji su prije deset godina činili antiratni pokret, a danas u skladu s državom i pokušavaju izobličiti i oslabiti značaj tih događaja.

Crvena akcija: Kakav je vaš odnos s ostatkom ljevice u Italiji? Kakav je vaš stav o parlamentarnim izborima?

Red Block: Mi nemamo nikakve stabilne odnose sa "službenom ljevicom" koju vode bivše parlamentarne revizionističke stranke kao što su Komunistička obnova, Partija talijanskih komunista, tockisti iz Radničke komunističke partije itd... U svakodnevnoj praksi, ove stranke su buržujski reformisti koji nemaju nikakve veze s proletarijatom i klasnom borbom. Održavamo odnose s nekim skvotovima (socijalnim centrima), iako ne dijelimo njihovu ideologiju, radimo masovno u cilju akcionog jedinstva prije svega po pitanju antifašizma. Htjeli smo pokrenuti zajedničku borbu protiv represije, ali je individualistička linija pojedinih centara spriječila formiranje ujedinjenog fronta protiv represije svih onih koji su njome pogođeni, od anarhista, do operaista i skvotova. Ovaj individualizam je po našem mišljenju u krajnjoj posljedici gubitnički jer sprječava stvaranje zajedničkog središnjeg aparata borbe. U studentskom pokretu bliski smo nekim kolektivima koji imaju viziju klase u pogledu sveučilišta i škola i u zahtjevima se ne svode na ekonomizam kao dio skvotova i reformistička ljevica. Što se tiče parlamentarnih izbora, mi nismo protiv sudjelovanja na izborima uvijek i svugdje, ali u ovoj fazi izgradnje revolucionarne partije naša taktička linija je aktivni izborni bojkot, što se ne svodi na obični abstencionizam, nego uključuje i aktivnu borbu protiv parlamentarnog kretenizma i izbora kao sredstva unošenja konfuzije među mase i održavanja vlasti buržoazije. U tom smislu, mi radimo na aktivnom uključivanju radnika i masa u borbu protiv izbora umjesto da im samo sugeriramo da ne glasaju.

Crvena akcija: Što za vas znači danas biti maoistima?

Red Block: Biti maoistom danas znači biti aktivni dio međunarodnog komunističkog pokreta, maoizam predstavlja treći i viši stupanj marksizma kao razvoj proleterske znanosti na svim poljima, to je sljedeći stupanj marksizma-lenjinizma u pogledu teorijskih, ideoloških i vojnih pitanja. U ovom periodu proleterskih revolucija, najnaprednije borbe u prvom redu u Indiji, Peruu, Filipinima i Turskoj, povezane su s partijama koje su pokrenule dugotrajni narodni rat u svojim zemljama. Drugdje, pogotovo u Južnoj Aziji, drugi pokreti se pripremaju za pokretanje novih narodnih ratova, a u Južnoj Americi, Kanadi i Europi stvaraju se nove partije s revolucionarnom perspektivom. U Italiji, naša partija kreativno koristi marksizam-lenjinizam-maoizam da pruži konkretne odgovore na konkretne probleme, a to je potreba za revolucionarnom organizacijom mladih i revolucionarnom organizacijom žena, potreba za radničkim pokretom koji je oštro prekinuo s reformizmom i buržujskim sindikatima i koji se bori za samoorganizaciju na radnim mjestima i borbu sindikata koja se ne završava na ekonomskim zahtjevima, nego postavlja pitanje vlasti i diže radničku svijest. Za nas biti maoistima danas znači jednostavno biti svjesnim komunistima.

Crvena akcija: Italija je danas jedna od najvećih zemalja izvoznica kapitala u Hrvatsku i susjedne zemlje kao što su Slovenija i Bosna i Hercegovina. Kako vi procjenjujete položaj Italije u svjetskom imperijalističkom sistemu?

Red Block: Italija je članica G7, dakle jedna je od sedam najvećih imperijalističkih sila. U trenutnoj fazi razvoja od policijske države prema modernom fašizmu važan element je i sudjelovanje u agresivnim imperijalističkim ratovima, pogotovo kada su pravdani obranom nacionalnih interesa (kao u Libiji) ili borbom protiv terorizma (kao u Afganistanu ili Iraku). Vraća se i nacionalizam fašističkog perioda kojeg prati historijski revizionizam, kao u slučaju fojbi, kako bi olakšao financijsku i vojnu agresiju u geografsko područje koje se smatra "prirodnim" područjem osvajanja, a to je Balkan. Zato je Italija u prvim redovima velikih vojnih intervencija koalicije NATO-UN-EU u Albaniji, Kosovu i BiH. S druge strane, Italija je historijski tek nedavno postala imperijalistička zemlja u usporedbi s onima koje su ranije posjedovale golema kolonijalna carstva (Francuska, Engleska, Nizozemska itd...). Zbog toga još uvijek traži svoje mjesto pod suncem često ponizno slijedeći druge države, pogotovo SAD, u njihovim imperijalističkim projektima. Mi smatramo da je pogrešno govoriti o jednopolarnom svijetu. Imperijalizam je uvijek višepolaran. Kao što nas je naučio Lenjin, interesi pojedinih imperijalističkih država se poklapaju u nekim slučajevima, ali u drugim slučajevima ne. U slučaju Italije to znači da zbog historijskih i ekonomskih razloga ona često slijedi pobjednike ili najjače, ali to ne znači da bismo trebali podcijeniti Italiju kao imperijalističku zemlju i ulogu koju ona igra u pljačkaškim ratovima i osvajanju novih tržišta.

Crvena akcija: Svima je poznat Berlusconi i njegova autoritarnost. Čini se da ekstremna desnica jača u cijeloj Zapadnoj Europi. Vjerujete li da se režimi poput Berlusconijevog razvijaju u smjeru fašizma?

Red Block: Kao što smo rekli ranije, faza kroz koju prolazi talijanska imperijalistička buržoazija predpostavlja sistematsko korištenje policijske države (nedodirljivost policijskih šefova, politička autonomija u kontekstu buržoaske demokracije) u svrhu gradnje, korak po korak, modernog fašističkog režima. Moderni fašizam ne znači obnovu starog fašizma ni naprosto "novi fašizam". Fašističko obilježje se manifestira kao skupljanje masovne potpore (koju Berlusconi traži baš kao i Hitler i Mussolini) da bi se kršili zakoni same buržoaske države i izravnim vlasništvom nad medijima i javnim službama kojima tobože upravlja država. Ovo omogućava uspostavu fašizma kojem ne treba novi Marš na Rim ili paljenje Reichstaga, već samo postepeno manipuliranje informacijama i uvođenje reformi u cijelom nizu područja. Novi momenti koji ga čine neobičnim su upotreba modernih sindikata i radničke aristokracije koja surađuje u ovom projektu i lažne opozicije PD (Demokratska stranka) koji su sastavni dio modernog fašizma u stvaranju.

Crvena akcija: Prije par mjeseci objavili smo priču o vašoj antifašističkoj akciji u Palermu. Kakva je situacija u antifa pokretu u Italiji danas i kako vi sudjelujete u njemu?

Red Block: U Italiji danas postoje mnoge neofašističke grupe, a pogotovo je fašistička institucija Casapound bliska državi koja ju i financira. Antifa pokret je jako razmrvljen, ali kada kod fašisti pokušaju otvoriti svoj ured, od sjevera do juga antifa pokret im se suprotstavlja, kao i vlasti koja ih podržava. Zato je represija prema antifašistima jaka, pogotovo kada se žestoko suprotstavljaju vezi države i fašista. Uz policijska zastrašivanja, pokret je pogođen i visokim kaznama i troškovima suđenja. Za nas, antifašizam mora imati tri važna aspekta: mora biti borben, socijalan i kulturan. Borben zato što se fašističkim aktivistima moramo suprotstaviti fizički, socijalan zato što bi bez sudjelovanja masa s jedne strane naša borba bi bila samo ulična tučnjava, a s druge mase bi bile prijemčive za fašističku ideologiju koja dolazi izravno iz državne propagande i politike protiv koje moramo mobilizirati. Borba mora biti i kulturna jer se moramo boriti protiv historijskog revizionizma usmjerenog prije svega protiv partizanskog otpora i u našoj i u vašoj zemlji. Već niz godina, talijanske vlade i lijeve i desne pokušavaju plasirati ideju o jednakosti partizana i fašista koji su se samo borili za različite ideale, ali koji su bili jednako dobronamjerni. Za antikomunističku propagandu protiv talijanskih i jugoslavenskih partizana važan je mit tzv. "mučenika fojbi" koji su "ubijeni samo zato što su Talijani". Ova propaganda je suptilna i institucionalizirana, te dio službenog programa u školama. Naš cilj je oformiti mrežu lokalnih antifašista kakve već postoje u nekim gradovima, ali ne i na nacionalnoj razini. Već su postojali neki pokušaji, ali antifašistički pokret još uvijek nije spreman za takav prijedlog i nema razumijevanja za važnost takve koordinacije iako mi nudimo konkretna iskustva borbe protiv Casapounda u Napulju i Palermu. U jednoj od prvih akcija uspjeli smo istjerati fašiste koji su skvotirali bivši samostanu u narodnom kvartu s visokim postotkom imigranata. Skvotirali smo bivšu školu u istom kvartu i pokrenuli kampanju kojom smo razotkrivali veze naofašista s lokalnim političarima iz Berlusconijeve stranke. Slična kampanja bila je i protiv Berlusconijeve izdavačke kuće Montadori koja je izdala i promovirala knjigu o Casapoundu. Kampanjom u medijima, školama, sveučilištima i gradu općenito antifa pokret je dao borbeni odgovor na ulici i razotkrio veze lokalnih političara s fašističkom inicijativom.

Crvena akcija: Što vi smatrate da je potrebno za revoluciju u Italiji? Kakav je vaš stao u sindikatima? Kako zamišljate narodni rat u Italiji?

Red Block: Prvo trebamo revolucionarnu partiju koja je avangarda proletarijata, koja je među samim radnicima i koja može usmjeravati borbu masa koje se u Italiji u velikoj mjeri sastoje od sitne buržoazije. Takva partija je kod nas prestala postojati nakon kraja otpora i s prelaskom na pozicije reformizma s Togliattijem pedestih. Šezdesetih i sedamdesetih postojalo je nekoliko pokušaja da se odgovori na potrebu za organizacijom proletarijata, ali ni jedna nije bila uspješna. Moramo graditi na iskustvu Komunističke partije Italije, gerilskih i maoističkih organizacija, kao i oružanih grupa koje su djelovale sedamdesetih i naučiti od njih pozitivne lekcije svjesni kako ni jedna od njih nije bila uspješna. Zato moramo ići naprijed i izgraditi komunističku partiju novog tipa, usko povezanu s masama i uključenom u klasnu borbu koju vode mladi, radnici i žene. Što se tiče sindikata, kao što smo već rekli, službeni sindikati CGIL, CILS, UIL su dio i instrumenti režima. Mnogi u Italiji vjeruju da je moguće izgraditi unutarnju opoziciju u glavnim talijanskim sindikatima, posebno tradicionalno lijevom CGIL-u, ali mi smo za izravnu organizaciju radnika u baznim sindikatima, bez profesionalnih sindikalista koji su skloni korupciji i djeluju protiv interesa radnika i koji prije svega misle na svoje karijere kojima podređuju sindikalnu borbu. Pokret baznih sindikata u Italiji snažno raste od osamdesetih, ali se čini da to nije dovoljno. Mnogi od tih sindikata posvećuju se samo usko sindikalnoj borbi i ne vide potrebu za prelaskom s ekonomske na političku borbu. Zato mi djelujemo u sindikatu "SLAI cobas za klasni sindikat" koji se ne zaustavlja na ekonomskoj borbi nego je smješta u politički kontekst, želi podizati svijest radnika i potaknuti borbu za političke zahtjeve i revolucionarnu borbu.

Crvena akcija: Obje naše organizacije su sudjelovale u tjednu solidarnosti s revolucijom u Indiji. Kako vi vidite situaciju u svjetskom komunističkom pokretu danas? S kojim organizacijama surađujete?

Red Block: Trenutno je situacija u svjetskom komunističkom pokretu delikatna. Nakon puča Deng Xiaopinga u Kini 1976. nestala je i zadnja velika i značajna socijalistička zemlja. Trenutno ne postoji ni jedna socijalistička zemlja, a one koje se tako predstavljaju su prihvatile kapitalizam i tržišnu ekonomiju (Kuba, Kina, Vijetnam, Sjeverna Koreja). Među tzv. komunističkim partijama su revizionističke partije koje se koncentriraju samo na izbore s ciljem ulaska u buržoaske koalicijske vlade, druge su se odrekle marksizma-lenjinizma kao trockisti, ali i hodžisti koji ne priznaju doprinos maoizma i prihvaćaju dogmatski staljinizam. Za razliku od svih ovih, maoistički pokret ima zasluga jer je podigao crvenu zastavu revolucije zahvaljujući Komunističkoj partiji Perua, kada je međunarodni komunistički pokret bio u rasulu dok je sovjetski socijalimperijalizam širio revizionizam zajedno s tzv. eurokomunističkim strankama. U ovom kaosu, priznavanje maoizma i pokretanje narodnog rata 1980. predstavljalo je slamku spasa za međunarodni komunistički pokret. Ovaj proces je pojačan pojavom Revolucionarnog internacionalističkog pokreta (RIM) kao centra maoističkih partija koje su vodile narodne ratove također i u Turskoj, kasnije Nepalu i Indiji. Narodni rat se širi i na Filipinima, a u Južnoj Aziji nedavno je održan sastanak obnovljenog Koordinacijskog odbora maoističkih partija i organizacija Južne Azije koji koordinira partije iz Afganistana, Nepala, Indije, Šri Lanke, Butana i Bangladeša. Sve su ovo pozitivni znakovi koji su potaknuli formiranje revolucionarnih partija koje žele pokrenuti narodne ratove u vlastitim zemljama u Južnoj Americi, Kanadi, a sada i u zemljama Magreba gdje su maoisti, pogotovo u Maroku i Tunisu u prvim redovima klasne borbe. Kampanja solidarnosti s narodnim ratom u Indiji je pokazala kako također i u Europi postoje revolucionarne partije i drugovi koji se trude ubrzati izgradnju revolucionarnog pokreta u svojim zemljama usko povezanog s međunarodnim komunističkim pokretom. Pri tome su najaktivniji i najkonzistentniji maoisti koji su sada jedini istinski revolucionarni pokret. Radimo s organizacijama mladih i bratskim partijama naše partije Maoističke komunističke partije Italije, drugim partijama koje pripadaju RIM-u, ali nakon dugog perioda neaktivnosti te međunarodne organizacije i s drugim organizacijama s kojima možemo ostvariti akciono jedinstvo. Kampanja za Indiju i zajednička izjava povodom Svjetskog ekonomskog foruma u Beču predstavljaju konkretne korake suradnje među revolucionarnim organizacijama mladih. Produbljivanje naših bilateralnih odnosa je najautentičniji revolucionarni internacionalizam.

Hvala vam na ovom intervjuu i revolucionarni pozdravi svim drugovima, i svim mladim pobunjenicima i radnicima u Hrvatskoj.

• < Pred
• Slijedeće >