Ofanziva turskog režima u Kurdistanu
Još od predizborne kampanje u Turskoj sredinom ove godine, režim pojačava represiju prema borbenom radničkom i kurdskom nacionalnom pokretu. No nakon sigurne ponovne pobjede najveće buržujske stranke, režim je krenuo u pravi krvavi pohod na kurdska područja koji se ne može razumjeti drugačije nego otvorena agresija prema civilnom stanovništvu i političkoj opoziciji. Ovaj rat, u koji su uključene tri zemlje i u kojem se bez sustezanja koristi sve dostupno oružje nekih od najvećih vojnih sila Bliskog Istoka i u kojem posredno sudjeluje i NATO ostaje potpuno izvan fokusa medija izvan Turske.
Turska otvoreno uz potporu NATO-a vrši kopnene operacije i zračne napade na području Južnog Kurdistana koji se nalazi na teritoriju susjednog Iraka. Uz to, baš kao i Sadam Husein prije dvadesetak godina, turska vojska koristi kemijsko oružje protiv civilnog stanovništva ne uzimajući previše u obzir međunarodne konvencije. Paralelno s tim napadima, i očito u dogovoru s svojim službenim neprijateljima iz NATO-a, svoje minobacačke napade počeo je provoditi i režim u Iranu. Cilj operacije je očito "rješenje" kurdske pobune po modelu Šri Lanke, što znači etničko čišćenje civilnog stanovništva s područja koje je teško kontrolirati, a u taj projekt uključio se i kolonijalni režim u Iraku koji u zamjenu za "preseljenje" nudi novčane nagrade. Kao odgovor na ovo, demokratske grupe u Južnom Kurdistanu organizirale su masovne pohode posjete stradalim krajevima, ali velik dio njih zaustavila je iračka policija uz hapšenja i premlaćivanja. Istodobno, u Sjevernom Kurdistanu koji se nalazi na teritoriju turske države revolucionarne, radničke, kurdske grupe i sindikati koji su otežavali prelazak granice vojnoj opremi doživjeli su isto. Prosvjedi protiv ove agresije održani su i u mnogim gradovima Europe i Turske. Napadi policije na prosvjednike svugdje su bili pravilo, a u jednom od tih napada dugogodišnji kurdski aktivist Yıldırım Ayhan je ubijen.
Solidarnost s kurdskim narodom!








