Prije nekoliko dana stotinjak studenata je upalo na sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu kako bi spriječili izglasavanje odluke o modelu naplaćivanja studija. Nakon što su studenti bukom prekinuli sjednicu, rektor je lagao kako školarine uopće nisu bile na dnevnom redu i studente optužio za nasilnu i "neakademsku" akciju. Studenti su ga izviždali pa je sjednica ubrzo prekinuta i odgođena. Tako je nakratko spriječena daljnja komercijalizacija visokog školstva, a očajnički potez rektora kako bi diskreditirao studente ubrzo je raskrinkan. Režimski mediji su se u posljednje vrijeme naširoko raspisali o tome kako će za brucoše prva godina biti besplatna, a kasnije će studenti plaćati ovisno o svojoj uspješnosti.

No riječ je o dobro upakiranoj zamci. Prema materijalu sjednice Senata, u kojem su potvrđene ranije najave Rektorskog zbora, upis u više godine će biti besplatan samo za one studente koji polože sve ispite odnosno skupe sve ECTS bodove, a studenti koji ne polože ispite plaćati će participaciju ovisno o broju nepoloženih ECTS bodova. Tako će student morati platiti onoliko ECTS bodova koliko mu nedostaje do maksimalnih 60 bodova, po cijeni od 300 kuna po bodu. Ako jedan kolegij ima prosječno 5 ECTS bodova, plaćanje iznosi oko 1500 kuna po kolegiju. Oni studenti koji skupe minimalno 42 boda plaćaju 5400 kuna. To znači da uspješni student je onaj koji položi sve ispite neovisno o prosjeku. Neuspješni studenti postaju tako oni koji zadovolje uvjete za upis u višu godinu, makar i s prosjekom 5.0, ako pritom ne polože sve ispite, i morati će plaćati studij. Tako ranije obećanje znači da ispunjavanje studentskih obveza znači samo polaganje ispita. Ovaj model biti će gori od prethodnog jer će čak oko 80% studenata plaćati studij. S jedne strane ovo dovodi do niske kvalitete studija jer će mnogi htjeti položiti što više ispita bez obzira na ocjenu i kvalitetu naučenog. Studenti će tako prihvaćati prolazne ocijene samo da ne bi morali plaćati "participaciju" umjesto da se potrude i nauče bolje ako im nije potrebno za uvjet. S druge strane ovaj model će pridonijeti tome da će najlošije proći najsiromašniji i oni koji trebaju raditi uz studij. Samo će tako oni debelog novčanika moći prebaciti ispit na iduću godinu studija. Onima koji rade da bi si priuštili studij, naplaćivati će se maksimalna cijena školarine. Naplaćivanje školarine, prema niti jednoj postojećoj studiji, ne utječe na skraćivanje duljine studiranja, nego na to utječu materijalne prilike pa tako studenti uz rad studiraju dulje. Financijska penalizacija samo će povećati jaz između bogatih i siromašnih istovremeno ne kažnjavajući lijene studente, nego one koji studiraju i rade. Oni koji si neće moći od svog rada priuštiti plaćanje visokog obrazovanja, morati će se zadužiti kod banaka, pa će studentski dugovi rasti jednako kao i društvene nejednakosti. Ovakav model je posve suprotan ideji besplatnog obrazovanja za koju se mi zalažemo. Upravo zbog toga i dalje ćemo se boriti da visoko obrazovanje bude besplatno i dostupno svima.