Opet su jutros procvali

u žitu makovi sneni,

sve su nam njive ovili

cvjetovi njihovi crveni!

»Znaš li majko, majčice,

kakvi su ono cvjetovi«,

po onim tamo njivama

takovi divni — crveni?

Gorki su, sinko, plodovi,

čemer je ono procvao.

Umjesto zlatne pšenice

— korov je tamo niknuo!

Seljak je polja stvarao,

hajduk je svijetom harao

Oteo kmetu zemljicu,

gazio njegovu pravicu!

Baruni, grofovi vladali,

španovi pravdu krojili,

rabotat kmeta gonili,

krvcu mu poljem sijali!

Mnogo je kapi kapnulo,

njegove krvi i znoja,

ljeta ga duga mučile

batine teške bez broja!

Prokleo seljak zemljicu

vražjih gospodara, .

niknuli crven-cvjetovi

umjesto božjeg dara!

Krvlju su kmetskom sijani,

suzama, znojem pojeni,

zato su tako crveni....